Gorski Vijenac - San Vuka Mandušića

Описание: Petar II Petrović Njegoš - Gorski Vijenac

San Vuka Mandušića

Al' je đavo, ali su mađije,
ali nešto teže od oboje?
Kad je viđu da se smije mlada,
svijet mi se oko glave vrti.

Pa sve mògah s jadom pregoreti,
no me đavo jednu večer nagna,
u kolibu noćih Milonjića.
Kad pred zoru, i noć je mjesečna,
vatra gori nasred sjenokosa,
a ona ti odnekuda dođe;
ukraj vatre sjede da se grije.

Čuje da svak spava u kolibe.
Tada ona vijenac rasplete,
pade kosa do niže pojasa;
poče kosu niz prsa češljati,
a tankijem glasom naricati,
kako slavlja sa dubove grane.

Tuži mlada đevera Andriju,
mila sina Milonjića Bana,
koji mu je lanih poginuo
od Turakah u Dugu krvavu.
Pa se snahi ne dao ostrići:
žalije mu snahin v'jenac bilo
nego glavu svog sina Andrije.

Tuži mlada, za srce ujeda,
oči gòrê živje od plamena,
čelo joj je ljepše od mjeseca,-
i ja plačem kâ malo dijete.

Blago Andrij' đe je poginuo -
divne li ga oči oplakaše,
divna li ga usta ožališe...

-----------------------
video načinjeo: http://www.lab604.net/