Fil Tilen - Dalila feat. Nikola Marjanović

Описание: ▼Predstava Počinje▼
Prati na Facebooku: http://goo.gl/kxNY3X
Prati na Twiteru:   / filtilen  
Prati na Instagramu:   / filtilen  

Booking kontakt: [email protected]
Press kontakt: [email protected]

Tekst: Fil Tilen
Aranžman: Rahmanović Haris Priki
Saksofon: Vojkan Jocić
Vokal: Nikola Marjanović
Snimao: Raul Peica / Rhs studio
Producent: Igor Fabris / Avid studio

Ilustracija: OKO OKO
Dizajn: Sebastian Fritz

Izdavač: Croatia Records


DALILA


Kažu da je ljubav kemija
U tome slučaju, iskreno žalim, što nisam kemičar
I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebičan
A da je se dokopam,riješio bi među nama krive spojeve i elemente
Ljubav ponovo bi živjela iz epruvete

Maštam , baljezgam, naivno , kao dijete,
Dok u zraku još lebde,
Naši, napušteni glasovi, osmjesi, uzdasi
To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde , koje bila moja si
Pažljivo skrojena, voćnim bojama obojena
Otrgnuta od neba , bačena u prostor i vrijeme,
Slučajno, pored mene


Ispunjavalo me, gledati te sretnu
I vjerovao sam što kažu da se duše dogovore , prije neg se tijela sretnu, hmm
Naše su se vjerojatno krivo dogovorile
Između svega i ničega , između mene i tebe
Neba i zemlje, sraz venere i marsa,
dok strasti su gorile,sumnje su boljele
Farsa


Neke stvari nikada priznat ni nećemo
Pa puno toga ostalo je neizrečeno,
A i da saznam ne bi zinuo zatečeno
Jer intuicija ne laže, iznutra osjećamo
A nisam lagao ni ja , kad sam rekao
Da te želim obući u svečano

Bila jedna si od onih što ne daje ali uzima
za kraj, pozvonit ću i ostaviti teglu
Da bar jednom pomirišiš ovo cviječe ,
Jer zalio sam ga, svojim suzama :)


Refren:
Ukrala si osmjeh , odnjela si sve
Prosut ću si mozak, zbog tebe
zgazila si dušu , jebi se
Kujo da li znaš, još volim te



Trebam te sebično
gledaš me cinično
znam zvučim patetično
pjesme povrijeđen pišem poetično

Dok maljam tintu i suze preko papira
Prokleta ljubav žrtve ne bira
kažu tko previše , analizira, paralizira
Satima sjedim, nepomično
Eutanaziran , djelomično
I previše pijem, nedolično
Dok racionaliziram, beskonačno

Na mramornom šanku nasukan teškim valovima wiskeya,
Šaljem ti poruke , možda se ipak predomisliš, ponos riskiram

U ime ljubavi , manji od makovog zrna
I molim te, mrzim te, volim te
Odjebi me nježno ,onako da ne znam
Za mene si suviše štetna
Tvoj osmjeh od igre i laži
Dok varaš me s drugim si sretna
srce je puno gorčine
Bar priznaj kurvo promiskuitetna


A s kraja ulice, jekom se vraća glas što boli
Ori ne voli me više i da joj ne pišem proklete pjesme
A jeste ,to jedino dobro i znam
Pazi ironije, tipkam riječima, jer neznam piano
A za nju bi suludo skladao najljepše simfonije

Kada ljubav povrijedi ponos
Tada, ostaje hladan odnos
Zamišljam s drugim te bludnu
I krijem u ruku rasijanu žudnju

Kapam mučen ko talog pijeska u staklenoj uri
Skučen u predivnom grču, dok vrijeme bez nas u nepovrat žuri
Kako si mogla da sve mi uzmeš
Želim da dobiješ da dobiješ sidu i umreš


Refren:
Ukrala si osmjeh , odnjela si sve
Prosut ću si mozak, zbog tebe
zgazila si dušu , jebi se
Kujo da li znaš, još volim te