🔴 Najljepše cure kolo vode - Kapov Han kod Čajniča - Irfan, Reva i Midho Bend - Bosanski teferic

Описание: Facebook ►  / bosanskitefericc  
Bosanski teferič, Hotel Heco Plus Sarajevo. Petkom od 18:00
Rezervacije i info: 062/277-128, Dobrodošli su svi ljudi dobre volje.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise.
Kapov Han je naseljeno mjesto u općini Čajniče, Bosna i Hercegovina.
Čajniče je naseljeno mjesto i središte istoimene općine na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine na granici sa Crnom Gorom.
Čajniče se se pominje još davne 1477. godine, i od tada počinje da bilježi svoju historiju.
Prema turskim službenim tefterima, koji su do danas u originalu sačuvani u Istanbulu, 1477. godine, dakle 14 godina poslije pada Bosne, pazar Čajniče je imao 190 obitelji i 5 neoženjenih stanovnika.
Ime Čajniče podsjeća na persijsko porijeklo, a ima značenje dobra i hladna voda. Istina je da vode u Čajniču ima u izobilju. Otkrili su ga mnogi ljudi, i u njemu se nastanili. Kasnije su ga otkrili i mnogi putnici, koji su ga godinama pohodili.
Do 1572. godine Čajniče je bilo u sastavu Hercegovačkog sandžaka. Tek 1582. godine pominje se kao samostalni kadiluk.
Na 15. km od Čajniča 1379. godine podignut je srednjovjekovni grad Samobor (kod Međuriječja), a podigao ga je Sandalj Hranić.
Podrobnije podatke i opis Čajniča iz tog perioda, imamo u putopisu poznatog turskog putopisca Evlije Čelebije, koji je u Čajniču bio 1664. godine. Za ono vrijeme, ovaj veliki svjetski putnik, koji je prošao čitavo, tada ogromno Osmanlijsko carstvo i druge strane zemlje, u svom opisu za Čajniče navodi da tako čudno mjesto, valovito i brdovito, nije nigdje vidio. Okruženo velikim brdima sa ogromnim drvećem i sa strašnim ponorima, svojim položajem djeluje istovremeno veselo, opasno i strašno, dok su sa druge strane predjeli sa voćnjacima prave rajske bašte.
Za sam šeher (grad) kaže da ima 5 muslimanskih i 3 hrišćanske mahale, 700 velikih i malih jednospratnih i dvospratnih zgrada, pokrivene ćeramidom, daskom, šindrom i kamenim pločama. Istovremeno navodi da u šeheru ima 50 vodenica, tri medrese, pet mekteba, četiri derviške tekije i tri hana, imaret (kuhinja za sirotinju), jedan hamam i oko 200 dućana.
Čajniče se nalazi na dvadesetom kilometru puta Goražde - Pljevlja, na nadmorskoj visini od 816 metara.
Naseljena mjesta općine Čajniče - Popis 1991.
Avlija • Batkovići • Batotići • Batovo • Bezujno • Borajno • Brezovice • Bučkovići na Bezujanci • Čajniče • Đakovići • Glamočevići • Gložin • Hunkovići • Ifsar • Kamen • Kapov Han • Karovići (bivši Karovići na Batovci) • Krstac • Lađevci • Luke • Međurječje • Metaljka • Milatkovići • Miljeno • Mištar • Podavrelo • Ponikve • Prvanj • Slatina • Staronići • Stopići • Sudići • Todorovići • Trpinje • Tubrojevići • Zaborak
Napomene: Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Bogaljevići, Braha, Brajnovići, Brdo, Brdo kod Čajniča, Bučkovići, Čanjeva, Dardagani, Domješići, Dragovići, Dubac, Dupojevići, Dužica, Dvorišta, Đakovići na Batovci, Gluščići, Gramusovići, Haskovići, Hasovići, Hoćevina, Hovrljice, Jastrebice, Karovići, Klak, Kobilići, Krivača, Kukavice, Mahrevići, Makotići, Mali Banići, Marenići, Medoševići, Mrkojevići, Nekosine, Okruglica, Omeđak, Paravci, Podrid, Popovići, Račice, Rančići, Ravne Njive, Skorupani, Suhodanj, Šamlići, Šapići, Tokovići, Trbuhovići, Tulešići, Tupci, Umčari, Veliki Banići, Vidobare, Vihnići, Vukovine, Ždrijelo i Žune. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima. • Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Donje Ponikve i Gornje Ponikve, od kojih je na popisu 1991. godine formirano jedinstveno naseljeno mjesto Ponikve, kao i naseljena mjesta: Donji Stopići i Gornji Stopići, od kojih je na popisu 1991. godine formirano jedinstveno naseljeno mjesto Stopići.