Samarske stijene - južna skupina 2025.

Описание: Kad ti život pruži limune, ti pođi na Samarske. Gledajući subotnje snimke s Grossglocknera i Barinu poruku kako se izlet odgađa, pokušavam spojiti nespojivo - idealnu panoramu zasnježenog vrha - kristalno čisto nebo nad planinom s najavom grmljavinskog nevremena u ponedjeljak. Ne idu mi zacrtani ciljevi ove godine, sve evo pada u vodu u posljednji čas, za­lu­d mi tri tjedna psiholoških priprema. Posežem za damom iz rukava, a ona kanda sjedi tamo negdje u gojzericama, spremna uvijek uskočiti na ispraznjeno mjesto u kalendaru. Južna skupina samarskih stijena zvuči kao dobar lijek za emotivni šok. U središnjem dijelu divljeg masiva Velike Kapele, teško prohodan labirint kamenih skulptura nesvakidašnjih oblika i ponikava obraslih miješanom šumom smrke i jele čini ovo područje posebno atraktivnim za planinarenje. Nije čudno što je od 1985. na površini od 1175 ha ovo područje stavljeno u poseban režim zaštite - strogi rezervat prirode. Na 13-tom km Begove staze, šuma nas prima u svoje sjene, kožom osjećamo svježinu kakvu u srpnju samo Gorski kotar pružiti može. Na mnogim mjestima strše oštri i okomiti oblici, katkad po 50 i više metara u visinu. Stjene su međusobno odvojene bezbrojnim rasjedima, žljebovima, pukotinama i provalijama. Ulazimo u teško prohodno područje, ne možemo skriti divljenje prema ljudima koji su ovo područje markirali kako bi se kroz njega mogli koliko-toliko sigurno kretati. Nepregledne šume, koje su svojim tamnim tonovima slikovit kontrast bijelim vapnenačkim stijenama i činjenica kako u blizini ne postoji većeg naselja stvaraju veličanstven osjećaj spokoja kada se jednom popnete na leđa ovih bijelih divova i do vas dopre glas vjetra u smrekovim granama. Nećemo do Ratkovog skloništa, na križanju staze biramo danas prilično nepopularan lijevi pravac probijajući se kroz stjenoviti labirint u smjeru kazaljke na satu do Glave šećera. Iako nam je D. lijepo rastumačila porijeklo markacija za Zlatanov vrh, ostavljamo ga za neku drugu priliku i uz malo napora, kroz Medvjeđu dolinu pored Stankove pećine, izbijamo na Razbijeni vrh (1285 m). Tek šum lišća odaje poskoka koji se pred upadljivcima privremeno povlači u hlad svoje jazbine, to shvaćamo kao opomenu za pojačan oprez. Nakon kratkog odmora utvrdit ćemo odlično prolazno vrijeme i kako smo već na polovici planirane rute. Sada je pred nama najzabavniji i najzahtjevniji dio staze – prolazak kroz Amfiteatar i uspon na Južni vrh. S njega pruža se pogled na šumsko prostranstvo Velike Kapele i naziru se obale otoka Krka u daljini. Dodatni podstreh našim naporima došao je u vidu prekrasnih cvjetova runolista koje smo pronašli na više lokacija uz stazu. Kameni mostovi, stijene izbrazdane željezobovima, strmine, mostovi, procjepi i vrata u stijeni – sve su to elementi u kojima smo imali prilike uživati dok nismo zatvorili krug. U povratku imali smo taman toliko vremena kako bi smo svratili do vrha Samarskih stijena (1302 m) i zahvalili se na gostoprimstvu šumskim vilama.