VELEBIT NEKAD (U skladu s prirodom) In Harmony with Nature

Описание: Tragajući za vukovima i uvijek vukovima, upoznao sam divljinu u pravom smislu riječi. Kad sam počeo slijediti tragove životinja u snijegu ništa me nije više zanimalo. Naravno da me mnogi ljudi nisu prihvaćali nit shvaćali a vjerojatno sam djelovao kao čudak naročito zato što sam mnoge noći provodio sam u divljini. Sumrak i zora ... vjerojatno jedino lovcima zamislivo kao bitno u traženju posebno takvog stvorenja kakav je vuk. Lovci su me smatrali gotovo neprijateljem i zbog razumljivih razloga nisam im bio drag. No upornošću u svojim nastojanjima ipak sam stekao poznanike i neke drage ljude a čak i pokojeg prijatelja ... bar približno sličnih nazora posebno prema prirodi i divljim životinjama. Kamera mi je često bila u ruci i kroz sve te godine uspjela zabilježiti i neke neplanirane prizore i susrete. Da bi sačuvao sjećanja na to doba, od tih zaboravljenih snimaka, na danas zastarjelom formatu, sa prilično muke i truda uspio sam spasiti i "počistiti" vremenom gotovo uništene snimljene trake (VHS i Hi8). Za osobu rođenu u gradu kao što sam ja nije bilo jednostavno smoći sredstva za putovanja i boravke u planinama da bi zadovoljio vlastite strasti i sve dublju ljubav prema prirodi, ljubav koju i sam nisam uvijek razumio. Dovoljan je bio prvi posjet Velebitu i njegovom podnožju, prostoru i mojih predaka da ga srce nikad više ne zaboravlja. Ljudi su živjeli u naseljima naokolo uz planinu a i visoko unutar nje osim za vrijeme zime koja je tamo zaista oštra i duga. Uvijek i samo u skladu s planinom. Ja im zauvijek zavidim. Prilagoditi se prirodi poštovanjem njenih moći i snage jedini je način preživljavanja.
Film prikazuje davni posjet Vukušićima u Živim bunarima (Jablanac na moru) podno Velebita. Baka Anka i dida Dane bili su zaista ugodno iznenađeni kad smo tog sumornog kišnog dana po povratku s Velebita, moj prijatelj Pero (Ladislav Janeš) i ja posjetili njihov dom. Ovo je razgovor o životu u toj veličanstvenoj planini, nekad ... Velebit ... o životu kakvog više nema i tragovima koji nestaju. (Pavle Balenović - Dnevnik, Velebit).