KUD BELEC - Došo, došo Juro je

Описание: Kulturno umjetničko društvo Belec - Došo, došo Juro je

Glazbena obrada: Robert Mihovilić

IZVODE:
Lucija Grobelšek, Verica Havoić, Marija Bručić, Anica Nucak, Jasna Polanović, Jasmina Petrinec, Martina Latin-Koledić, Milica Buden, Martina Vukić-Palej, Sandra Petreković, Ljiljana Varga, Tomislav Bočkaj, Mihaela Čukman, Robert Mihovilić, Addison Petar Dratibi, Matija Benčić, Zvonimir Bituh, Martin Žučko, Marko Majić, Nikola Findak, Zlatko Hanžek i Jurica Vukić

Gosti: Petra Čiček, Iva Blažev

Dvojnice: Marko Majić

Video: Jurica Vukić
Ton majstor: Robert Mihovilić i Marko Majić
Glazbena produkcija: Robert Mihovilić

https://www.kud-belec.hr
https://tzgzlatar.hr/kapela-sv-jurja-...

KAPELA SV.JURJA BELEC
Prvo spominjanje crkve u Belcu po Klaiću je već 1242. u ispravi bana Dimitrija gdje bi se "hominess cruciferorum de sancto Georgio" odnosilo na ovu kapelu. U popisu župa iz 1334. godine ova kapela spominje se kao župna crkva (ecclesia sancti Georgi de Belch). V. Noršić zaključuje kako je belečka župa među najstarijima u Hrvatskom zagorju, a u ovom području crkva sv. Jurja najstarija gotička građevina s tragovima romaničkog stila na tornju. G. Szabo napominje kako ova kapela spada među najzagonetnije građevine u cijelom Hrvatskom zagorju, dok je D. Miletić navodi kao nezaobilazni primjer razvoja srednjovjekovne sakralne arhitekture na području kontinentalne Hrvatske.
Prvi opis kapele/crkve je iz 1639. iz kanonskih vizitacija kada je crkva imala u zvoniku dva zvona, četiri oltara, novu propovjedaonicu i kor. Oko kapele je bilo groblje ograđeno drvenom ogradom unutar kojeg se nalazila kapelica sv. Mihaela koja je već 1768. opustošena.
Kapelu sv. Jurja oblikuju sljedeći glavni volumeni: poligonalno zaključeno svetište, šira i viša lađa te jednokatni toranj zvonik. Unutrašnjost je sa sjeverne strane prigrađena uz svetište sakristija. Kapela ima dva ulaza: kroz toranj na zapadnoj strani te ulaz na južnoj strani koji je nadsvođen malim trijemom na dva stupa. Danas je aktivan samo ovaj južni ulaz, koji je probijen u 15. st., s bogato profiliranim lunetom na kojoj je naslikan lik Bogorodice nad koju se nadovezuje portik iz 17. st. Sa sjeverne strane svetišta ulaz je u sakristiju (dograđene u baroku) uz koji se nalazi gotički klesana kamena kustodija.
Zidne slike slikane su u tri različita razdoblja: u svetištu nad prozorima su dosta oštećene gotičke freske (15. st.) s prikazom Boga, Krista, Svetog Duha i Bogorodice zaštitnice. U brodu je smješten Krist i sv. Ivan Krstitelj iz prve polovice 14. st., dok su na poljima svoda u brodu slike slabije kvalitete iz 17. st. U svetištu se nalazi gotička menza iz sredine 14. st, na kojoj je nekad bio smješten barokni oltar sv. Jurja. Danas je taj oltar premješten uz sjeverni zid lađe kako bi se prezentiralo svetište s gotičkim freskama. Na sjevernom zidu moguće je primijetiti dva zazidana polukružna prolaza koja su nekad povezivala lađu s prostorom kapele sv. Katarine, prigrađene u baroku, koje danas više nema. Najstariji dio kapele je zvonik iz doba romanike, koji se često navodi u literaturi kao ostatak nekadašnje obrambene tvrđave.
Unatoč čestom mišljenju o zvoniku kao obrambenoj tvrđavi, sam ulaz sa svojim dimenzijama isključuje mogućnost da je toranj kapele sv. Jurja imao obrambenu funkciju. Utvrđen je sljedeći redoslijed izgradnje – prvo je izgrađeno prizemlje zvonika, zatim je izgrađena lađa natkrivena tabulatom i poligonalno svetište nadsvođeno gotičkim križnim svodom, te je na kraju nadograđen zvonik.
Krajem 15. st. brod lađe presvođen je mrežastim svodom koji podržavaju konzole rustične obrade u obliku ljudskih glava. U podu kapele nalazi se sveukupno sedam grobnica: jedna u svetištu gdje su pokapani župnici, četiri u brodu te dvije u zvoniku. Prilikom radova sanacije poda osamdesetih godina prošlog stoljeća sve grobnice su zatečene ispražnjene. D. Miletić iznosi teoriju da je toranj prvotno bio kosturnica ili karner belečkog veleposjednika, a u prilog tomu ide i činjenica da je prilikom radova 1989. u podu svetišta uz sjeverni zid pronađen oštećeni kameni sarkofag iz razdoblja prije provale Tatara. Također bi se takva prvotna namjena mogla povezati s kamenim romaničkim fragmentom reljefa pronađenim tijekom radova u crkvi sv. Marije Snježne.