Moj prvi video i prvo iskustvo sa podvodnim ribolovom

Описание: Evo gdje sam ja sebe pronašao i šta mi je donijela ova godina života u Istri. Iako nikad prije nisam ronio, znao sam već odavno da želim da se bavim sa tim i samo sam čekao priliku koja mi se i ukazala nisam ni sanjao da ću se toliko zaljubiti u taj sport. sjećam se svog prvog ulaska u more kada nisam znao ni pošteno obući odijelo i nisam znao kako nategnuti pušku. Tako je sve krenulo. Otišao sam da ronim a Hana me čekala na molu na Marleri. Nikada neću zaboraviti taj trenutak kada sam pogodio svoju prvu ribu, svog prvog dana ronjenja- kraljicu oradu. Tada sam znao šta želim raditi u ovo života što mi je ostalo. Otkrio sam nevjerojatnu simbiozu opasnosti i meditacije. U međuvremenu sam uspješno završio Aida 1 i Aida 2 kurseve za freediving i podvodni ribolov. Naučio naučio sam vezati predvez ispravljati strijelu, naoštriti je, naučio sam rezati gume na koeficijent i vezati konstriktor čvorove, i da mi je neko rekao u maju da ću biti u stanju mjesec čekati ribu na 10,15 m dubine i pogoditi je nakon 100 sekundi ne bi vjerovao, pomoglo je dakako tome i vježbanje apneje i CO2 table i rastezanje dijafragme. Mojim kolegama podvodnim roniocima ove stvari su potpuno normalno ali meni zaista nisu. Ja sam netko tko nije odrastao na moru i čiji deda nije imao barku, pokušavam da nađem riječ kojima bi dočarao to meditativno stanje u koje uđem kada zaronim. Stanje potpune kohezije i stapanja sa prirodom. Ono što sam od prvog momenta toliko zavolio je ta selektivnost u podvodnom ribolovu i mogućnost da birate koju ribu želite pojesti za večeru a kojoj ćete poštediti život. Instikt lovca u sebi sam reaktivirao, kojeg nosimo u genima a koji je nekako zakržljao u meni živeći u betonskim džunglama zagađenih gradova. Naučio sam kako da zaronim skoro nečujno poput nindže, da se krećem po morskom dnu uz korištenje samo svoje lijeve ruke,jer sam shvatio da je to jedini način da kući donesem ribu inteligentniju od mene, oradu ili zubatca,brancina. Manje upućeni treba da znaju da se radi o toliko inteligentnim ribama da ne samo da razlikuju običnog plivača od ronioca već veoma dobro prepoznaju i njegovu pušku i dužinu peraja. Plivao sam bez puške i odijela sa oradama, jatima salpi i cipola došao bi na istom mjestu sa odijelom i puškom skrivenom uz tijelo a orade bi jednostavno nestale. Pa evolucija i nagon za preživljavanje tih fascinantnih bića mi je nestvaran. Shvatio sam da moram zaroniti jako tiho, ne praviti nikakve nagle pokrete, ne proizvoditi zvukove da bih se kući vratio sa večerom. Vjerovatno sam se zbog toga i toliko navukao na ovo kao na neku drogu zato što je jako teško i Zato što je veoma opasno i u nekim slučajevima smrtonosno. Radi se o jednom od najekstremnijih i najopasnijih sportova. Mnogi ronioci su izgubili život prilikom gubljenja svijesti, sambe ili shallow water blackouta. Osim što me je potpuno transformiralo kao osobu, unaprijedilo čula i otvorilo čakre, nikada se u životu nisam bolje, zdravije i kvalitetnije hranio. Ja samo znam da ne želim nikada da prestanem da se bavim sa ovim. More je moj život, gdje se ekstrem sastaje s unutarnjim mirom, gdje lov na plijen postaje lov na samog sebe, a gdje svaki trenutak donosi spoj sa suštinom postojanja.