vlč. Pavao Markač - Bogu zahvalan za 46 godina svećeništva

Описание: Kao dječak, Pavao Markač svake je godine na Veliku Gospu pješačio s roditeljima, braćom i sestrama iz Goričana do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Svetoj Mariji. Kilometri su se topili u molitvi i pjesmi. Upravo je to hodočašće dugo desetak kilometara odredilo njegov daljnji život. Osjetio je poziv i postao svećenik. Nakon 16 godina župnikovanja po Podravini vratio se u svoje Međimurje, i to upravo u župu Sveta Marija! Pune 22 godine ju je vodio, a sad ide u mirovinu. Vodi nas kroz crkvu koju je obnovio i s knedlom u grlu opisuje oltare, orgulje, kipove... – Iz mog je Goričana uvijek bila najveća procesija, pa sam preko nje i zavolio ovaj dragi lik, kip Majke Božje na Nebo Uznesene. Da sam samo jedan dan bio župnik u Svetoj Mariji, bio bih presretan. Vjera me svih tih hodočasnika i župljana jača. Cijelu godinu od toga živim, od tog mnoštva koje dolazi – kaže vlč. Markač, koji će se preseliti u svećenički umirovljenički dom i župu prepustiti svom nasljedniku.
Borimo se sačuvati ovaj Božji hram. Mnogi vjernici kažu da je ova crkva za njih kao mala katedrala. Tu sam kao doma. Nemam kuću, nemam vikendicu, sve mi je u ovoj crkvi. Ponosan sam i duboko Bogu zahvalan za 46 godina svećeništva – kaže vlč. Markač. Dolazi iz siromašne obitelji. Roditelji su se bavili košaraštvom, pletenjem košara od vrbove šibe i poljoprivredom, a onda je otac otišao na rad u inozemstvo. Majka i otac zarađivali su kruh za nas petero djece. Darovali su nam i svetu vjeru. Od te vjere živim. Stalno mislim na majku Barbaru i oca Pavla... govori.
Na župnom dvoru pomaže mu sestra Marija. Puno je ljudi dolazilo u ovo svetište. Nije mu žao što je svih 46 godina svećeništva bio “seoski župnik”. (I. Beti.)