Raskrinkavanje izdajica – Tko je bio Ante Prkačin?

Описание: Na isti dan kada je Slovenija napadnuta od strane JNA 1991. godine službeno su osnovane Hrvatske obrambene snage (HOS - također je nekad korišten i naziv Hrvatski obrambeni savez te Hrvatske oružane snage).

Dragovoljačke oružane postrojbe za obranu Hrvatske a kasnije i BiH od velikosrpske i JNA agresije, vojno krilo državotvorne Hrvatske stranke prava (HSP), koja je u Hrvatskoj obnovljena 25. veljače 1990., 61 godinu nakon zabrane od 6. siječnja 1929. godine.

U Hrvatskoj, HOS je početkom 1992. pripojen u HV, no još tijekom Bitke za Vukovar stavio se pod zapovjedništvo ZNG-u. HOS u BiH činio je dio Armije BiH, no poslije ubojstva generala Blaža Kraljevića, uskoro se počeo osipati i raspadati. Na kraju krajeva to znači da nisu ni u jednoj ni u drugoj državi bili paravojni.

Među osnivačima HOS-a bili su Dobroslav Paraga, politički zatvorenik u komunističkom režimu i poznati te priznati borac za ljudska prava, koji je bio predsjednik HSP-a te vrhovni zapovjednik HOS-a, Ante Paradžik, politički zatvorenik u komunizmu, koji je obnašao dužnost dopredsjednika HSP-a te načelnika Ratnog stožera HOS-a, a onda i Alija Šiljak, jedan od najpoznatijih hrvatskih rodoljuba islamske vjeroispovjesti...

Ratni stožer HOS-a nalazio se u Zagrebu u Starčevićevu domu, a za Hercegovinu i Bosnu u Ljubuškom i Zenici.

Samostalna satnija osiguranja, postrojba HOS-a sa područja Zagreba, osnovana je još 15. lipnja 1991., a 22. siječnja 1991. u Splitu je oformljen vod pripadnika HSP-a koji se stavio na raspolaganje MUP-u. To su prve vojne jedinice HSP-a prije samog nastanka vojno-političke organizacije HOS.

Cilj i ideja HOS-a bilo je ujedinjenje Republike Hrvatske i Republike BiH, putem referenduma. Referendum bi po pravilu bio održan i u jednoj i u drugoj zemlji gdje bi svi ljudi nakon rata odlučili žele li NDH (RH+BiH) ili hoće 2 neovisne i suverene države u bratskim odnosima.

Kako bi bili što spremniji suprotstaviti se srpsko-crnogorskom i JNA agresoru HOS-ovci su prolazili obuku u kampovima za obuku, kao primjerice u kampu Bosiljevo, zatim na Žumberku, te Sloveniji itd.

Unatoč optužbama za fašizam i navodnu HSP-ovu namjeru nasilnog rušenja ustavnog poretka i demokratske vlasti RH, HOS je poštivao ideju demokratski uređenu Hrvatsku po uzoru na starčevićanska učenja. Također, u HOS se je mogao prijaviti svatko neovisno koje narodnosti ili vjere bio.

Zanimljiva je, ali važna za naglasiti i činjenica da HOS, iako se predstavlja u ponekim interpretacijama čak i kao terorističku i genocidnu organizaciju, to nikada nije bio. Nikada ni jednom HOS-ovcu tijekom postojanja HOS-a nije dokazan nikakav ratni zločin, a to najbolje vidimo na primjeru političkog i hrvatski sudbonosnog sukoba Tuđmana i Parage jer da je 1 HOS-ovac počinio samo 1 mali ratni zločin ili bilo kakav genocid, Tuđman bi odmah prijavio Paragu što bi ga politički i karijeristički uništilo. Paraga je time podnio i veliki rizik postavivši se kao jedan od osnivača HOS-a.

S druge strane gledišta, dobro je i prošao. Paraga je zaslužan što se je Hrvatska branila tamo gdje nitko nije drugi išao. Zbog HOS-a obranjena je Hercegovina, izdani i prodani Vukovar i Istočna Slavonija, Dubrovnik, veći dio Dalmacije, Gospić, Split i druga mjesta. Za HOS se zato danas govori da nema mjesta bivše granice bivše umjetne tvorevine tzv. RSK sa RH gdje oni nisu bili. Smatra ih se također jednom od najuspješnijih vojnih postrojba uz Tigrove, ATJ Lučko i dr.

Gledamo li s perspektive BiH, HOS je bio omiljenija hrvatska jedinica nego HVO, jer je HOS nastojao od samih početaka očuvati teritorijalni suverenitet BiH za sva tri naroda dok je HVO služio kao sredstvo HDZ-u i HDZ BiH za cijepanje BiH stvaranjem pararepublike Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Blaž Kraljević je kao general HOS-a za Hercegovinu isticao težnju slobodne BiH. No svojevremeno moglo bi se reći da se HOS počeo raspadati u RH nakon politički motiviranog ubojstva Ante Paradžika i još dvadesetak Pravaša, a u BiH politički motiviranim ubojstvom Blaža Kraljevića i njegove pratnje.

HOS još uvijek djeluje nakon toga sve do početaka unutarnjih izdaja. Najveća izdaja zadesila se kada je Ante Prkačin potpisao ugovor sa Matom Bobanom 23. 8. 1992. godine gdje je odlučeno da svi HOS-ovci pređu u jedinice HVO-a.

Nisu svi vojnici HOS-a prešli u HVO. Dobar dio njih (uglavnom Muslimani/Bošnjaci) je otišao u ARBiH. Nedugo nakon toga počinje ono što su Pravaši zvali "Bratoubilački rat" tj. Hrvatsko-bošnjački rat. Sam Slobodan Milošević je na Haaškom sudu priznao da je rat pobijeđen sa srpskog gledišta jer su se Hrvati i Muslimani posvadili, a to je upravo ono što je zajednički neprijatelj iz Beograda htio da se dogodi, zajedno sa vlastima iz Zagreba koje su mjesecima podjarmljivale demokratsku i starčevićansku stranku prava.

HVO (vodstvo) će u budućim vremenima rata gospodarski i ideološki surađivati sa VRS-om, dok će masovnih ratnih zločina biti i s hrvatske i s bošnjačke i sa srpske strane.

Za dom spremni!