Ane Paška - KĆERKI (Posveta rađanju)

Описание: ****
Priznajem, ja se molim,
u periodima ručka, kupke i gledanja u otok,
i moje molitve imaju okus, miris, zvuk,
zato mi ih je teško odvoziti u riječ,
ne hvalim se svojim molitvama, ne dajem ih lako,
ali molitva tvog rođenja vrijedna je davanja,
riječi, čak i rječnika, u kojem psovke nose naušnice od srebra,
toliko bih te opisivala i svirala,
naročito tvoj hod kroz slapove mene,
u tim trenucima teleportacije,
klizila si niz trubu kao otopljeni mjesec,
kako si se skupljala u sebe da bi meni bilo lakše,
kao svilena kapljica, pristojna i divlja,
za sobom si ostavila harmoniju i red, zaljubljenu maternicu,
i otkucaje svog srca koji su zauvijek promijenili boju moje aorte
jer rađala si se uz pjesmu, ronila niz moj glas vraćen u dubine,
iz kojih si ti narasla u dijete, skupljeno u kolutić,
skupljena u meni,
danima i mjesecima,
bože, kako je jednostavno i lako, na granici mogućeg,
na granici ludila,
tvoja me nježnost šamarala bez milosti, smijeh paralizirao,
tijelo je postalo planina, pa za sekundu razbješnjelo more,
preko kaosa erupcije ti si prolazila veličanstveno mirna,
kao utješna Luka u pomahnitalom umu,
unatoč prascima od umjetnih hormona uzetih pod prisilom,
koje sam ja svom snagom pustila u krvotok
i natjerala ih da kao vojska pucaju svjetlost,
toliki mi je bio inat, jadni, nisu se ni snašli, postali su ništavilo,
moja molitva dosegla je samu sebe,
boginjo,
hvala ti što si mi povjerila tajnu stvaranja
i istovremeno oduzela dar govora,
tom ću hendikepu uvijek prilaziti ponizna,
iako više ne znam što ću sa svojim molitvama,
dijelim ih kukcima,
proljevu,
žarulji,
prljavome zidu,
odjednom je sve ispred mene svečano,
a ja moram biti gola, lebdeći iznad prevara,
zauvijek majka, oduvijek tvoja,
plače mi se, smije mi se,
rađa mi se tebe svake sekunde,
dok mi maternica ne postane kamen, zapečačen u zemlji,
spomenik plaže koja je jednom bila Luka,
takvom umiranju težim, a život prihvaćam,
možda sam bezobrazna prema svom miru
i sjemenkama ljubavi,
sve sam ih začarala i popila kao juhu,
moje tijelo je kolač sposoban da sam proizvede i tijesto i čokoladu, djevojčice moja,
oborila si me s nogu, s krila, s boka,
plešući do sunca svoje rođenje, nenadjebiv put u beskraj,
bogu hvala što povratka nema,
amen.

Tekst, glazba i izvedba: Ane Paška
Video: Kaja Zulin
Posvećeno našoj kćerki Luki.