Reklama "Naše.Sarajevsko"

Описание: Priča o našem pivu

Na brdima iznad Baščaršije protežu se naselja Vratnik i Bistrik. Jedan na desnoj, a drugi na lijevoj obali Miljacke. Prvi na sunčanoj, a drugi na memli strani sa koje se snijeg povuče tek sredinom aprila. Stoljećima Vratnik i Bistrik, poput dva brata, gledaju jedan u drugog.
Dovikuju se jutarnjom vrevom, podnevskim ezanima i zvonima, večernjim žamorom i pogledima putnika namjernika. Jer ne može čovjek otići na jednu od dvije vratničke tabije da ne baci pogled ka bistričkoj stanici i žičari. I obrnuto.
No, pogled zna biti i opasan.
Legenda kaže da je jedan turista nakon što je obišao i Bistrik i Vratnik izgovorio naglas zabranjeno pitanje – odakle je ljepši pogled na Grad? Vratničani su ponosno odgovorili da ništa ne može zamijeniti pogled na zlatnu dolinu dok na nju pada posljednja dnevna svjetlost. Raja sa Bistrika je odgovorila postavljajući kontra pitanje – da je ljepši pogled sa Vratnika onda bi ulaz u Vijećnicu bio okrenut prema tom naselju, a ne prema nama.
I tako je nastala dilema koja ni danas nema odgovora – odakle je ljepši pogled na Sarajevo?
Godine su donijele i druga neodgovorena pitanja. Vratničani su u Hasetu pronašli uporište za pitanje gdje se rađaju bolji fudbaleri. Bistričani su iskoristili popularnog Hendu da kažu kako se u njihovim mahalama bolje pjeva. Bez odgovora je ostalo i pitanje gdje žive veći mangupi, te ko je u vrijeme socijalističke Jugoslavije imao opasnijeg milicionera.
Redali su se nasporazumi da je na kraju neko upitao: pa da li je makar nešto zajednično. Iz mase se čuo odgovor: pivo! I to ne bilo kakvo, nego naše, Sarajevsko!
Sarajevska pivara je smještena u srcu Grada, tačno gdje se spajaju stijene koje čine Vratnik i Bistrik. Zato je Sarajevskom pivu bilo jednostavno ujediniti ljude sa Vratnika i Bistrika, ali i svih drugih krajeva Bosne i Hercegovine.
Sarajevsko pivo krenulo je na svoj put 1864. godine.
Na tom putu Sarajevsko je stvaralo lijepe priče i poticalo nove legende. Priča se da su radnici na izgradnji Termoelektrane u Tuzli temelje tog kolosalnog objekta zaljevali Sarajevskim pivom. Rudari u tom dijelu Bosne držali su svjetske rekorde u iskopanim tonama uglja samo jer su svoj umor liječili dobrim starim receptom Sarajevske pivare. Parola “Dajte nam veću lopatu nastala je nakon što je Sarajevska pivara izbacila pivo u flašama od dva litra“.
Sarajevsko pivo je na svom putu otkrilo i tajnu banjalučkih ćevapa. Potrebno je ravnomjerno konzumirati jedan ćevap i tri gutljaja piva. Naše pivo je i u Krajini riješilo misteriju zašto je čuvena Kapetanova Kula malo nageta na jednu stranu. Naime, majstori koji su radili njenu rekonstrukciju umjesto dvije popili su jednu flašu Sarajevskog piva, pa je i Kula doživjela malu promjenu.
U hladu pored Neretve, dok termometar pokazuje 36 stepeni, jedini merak daje otvaranje čepa na hladnom Sarajevskom pivu. I čim čep pukne, a pjena zalije flašu Sarajevskog, pogled na Stari most se razbistri, a srce jače zakuca. Pjesma o Emini samo upotpuni lijepu uspomenu.
Da li na starim tvrđavama u Travniku ili Srebreniku, kuli Husein kapetana u Gradačcu ili na Bilinom polju u Zenici, bilo gdje u domovini, Sarajevsko stvara priče od 1864.
Od Une do Drine, od Save do mora.

Naše.

Sarajevsko!

Produkcijski tim: Almir Šećkanović, Amina Avdić, Vedad Hodžić, Adnan Branković, Adis Ibričić, Anel Dervišević, K-Light, BMS Light&Sound, Adnan Mušanović, Emina Huskić, Emir Mutevelić, Mensur Ibrahimović, Ali Jež, Najla Vilić