#14 Najveća kazna zaljubljenicima je odvojenost od Voljenog. Razine i stanja duhovne ljubavi

Описание: Autor emisije: Amar Imamović
#14 Najveća kazna zaljubljenicima je odvojenost od Voljenog. Razine i stanja božanske i duhovne ljubavi: žudnja, zanos, ljubav, nada.

Nevjernici govore: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?” Reci: “Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća, one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (Rad, 27-28)
ŽUDNJA I ZANOS
Imam Sedžad u svojim munadžatima kaže: “Moju žeđ ne može ugasiti ništa doli stizanje do Tebe, moju ljubavnu bol ne može utrnuti ništa doli susret s Tobom, a moju čežnju za Tobom ne može zadovoljiti ništa doli gledanje u Tebe!”

Imam Sedžad Zejnul-Abidin: “Moj Allahu, za Tobom žude srca zanesena (…) a srca smiraj nalaze samo u spomenu Tebe, dok duše smiraj ne nalaze dok Te ne vide!”

Imam Sadik u jednoj dovi kaže: “Gospodaru moj, ja sam gladan ljubavi Tvoje i zasititi se ne mogu, ja sam žedan ljubavi prema Tebi i ne mogu žeđ ugasiti. O kako je golema žudnja moja za Onim Koji me vidi a Kojeg ja ne vidim!”

O stanju postojane i čvrste ljubavi prema Allahu Imam Sedžad kaže: “Tako Ti Tvoje silne moći, o Gospodaru, sve da me i tjeraš, ne bih se pomakao s Tvojih vrata, niti bih odustao od umiljavanja Tebi zbog svega onog što spoznah o Tvojoj darežljivosti i plemenitosti!”

LJUBAV I NADA
Imam Ali je podučio Kumejla ibn Zijada en-Nehaija dovi koja je ostala poznata po njemu kao Kumejlova dova, u čijem jednom dijelu učimo: “Čak i da podnesem, moj Bože, Gospodine moj, Vlasniče moj i Gospodaru moj, Tvoju kaznu, ali kako da podnesem rastanak s Tobom?! Čak i da podnesem vrelinu vatre, ali kako da podnesem uskraćenost gledanja u Tvoju plemenitost!? Ili, kako da se nastanim u Vatri, a moja nada jeste Tvoj oprost?!”

Ljubav koju ne nadmašuje nijedna druga ljubav jeste ona koja, zajedno s nadom, ne napušta čovjekovo srce ni onda dok gori u ognju kazne svoga Gospodara.
Imam Sedžad u dovi Eshar, kojoj je podučio Ebu Hamzu Sumalija kaže: “Tako mi moći Tvoje, sve da me i otjeraš, i dalje se ne bih micao s Tvojih vrata niti bih se ustručavao da Ti se dodvoravam – sve zbog onog znanja o Tvojoj plemenitosti i o širini Tvoje milosti, kojima je nadahnuto moje srce. Jer, kome da ide rob osim svom Gospodaru? Ili, kod koga da stvorenje potraži utočište osim kod svog Stvoritelja?! Bože moj, da me i u lance okuješ i uskratiš mi milost Svoju pred svim stvorenjima, a sve moje mahane vidnim učiniš pred svim Svojim robovima, i da narediš da u vatru kročim dok između mene i onih dobrih pregrada se načini, ja i dalje ne bih gubio nadu u Tebe, niti bi se moje očekivanje oprosta Tvog prekinulo, niti bi ljubav prema Tebi izašla iz srca mog!”
“Pa tako mi Tvoje silne moći, o Vlasniče moj, Gospodaru moj, kunem Ti se iskreno da ako me ostaviš u stanju da mogu govoriti, vikat ću Ti među stanovnicima njegovim glasom onih koji se nadaju. I vrištat ću vriskom onih koji glasno dozivaju. I plakat ću za Tobom plačem lišenih, i dozivat ću Te: Gdje si, o zaštitniče vjernika, o cilju nada onih koji su spoznali, o pomoći svih koji pomoć traže, o ljubavi srca onih koji su iskreni, o Bože svih svjetova. Zar ćeš, Uzvišen neka si Ti, o Bože moj, tako Ti hvale tvoje, slušati glas čovjeka muslimana koji je u njoj zatvoren zbog prekršaja svog, koji je okusio gorčinu njene kazne zbog svog neposluha, koji je zarobljen među njenim slojevima zbog svog zlodjela i svog prijestupa, dok Te on dovikuje dozivanjem onog koji se nada Tvojoj milosti, i doziva Te jezikom onih koji izražavaju Tvoju jedinost, koji Te mole pozivajući se na Tvoje gospodstvo?! O Gospodaru moj, kako da ostane u patnji, a on se uzda u Tvoju pređašnju blagost; ili, kako da mu vatra nanosi bol, dok se on nada tvojoj dobroti i milosti; ili, kako da ga sagara njen plamen, dok Ti čuješ njegov glas i vidiš njegov položaj; ili, kako da ga obavija njezin huk, a Ti znaš njegovu slabost; ili, kako da bude bacan među njenim slojevima, a Ti znaš njegovu iskrenost; ili, kako da ga tjeraju njene zebanije, dok on Te doziva: ‘O Gospodaru!’; ili, kako da se nada Tvojoj dobroti u izbavljenju iz nje, a da ga Ti ostaviš u njoj?! Daleko bilo, o Tebi se tako ne misli, to nije ono što se zna o Tvojoj dobroti, niti to liči na onu dobrostivost i dobročinstvo po kojima si postupao prema robovima Jedinog Boga! Evo, izjavljujem sa sigurnošću, da nisi dosudio mučenje za poricatelje Svoje i da nisi odredio vječnu kaznu za neposlušnike Svoje, učinio bi vatru potpuno hladnom i sigurnom i niko se u njoj ne bi skrasio niti u njoj boravio!”